Kristina je mlada glazbenica koja se, nakon četiri godine izbivanja, vraća svom rodnom gradu. Službeni razlog dolaska je koncert u sklopu njene turneje, a stvarni nešto sasvim drugo. Jedan vikend u mjestu gdje je odrasla, bit će vikend povratka u prošlost. Od prvih bjegova u glazbu do onog ključnog bijega iz mjesta kuće u kojoj je odrasla, prošla je puno toga – prva prijateljstva, prve ljubavi, prve odsvirane akorde, prve nastupe… ali bilo je potrebno puno više da bi došla do statusa zvijezde.
“Bila je sazdana od crnog i bijelog. Shvatio je to nedugo nakon što ju je upoznao. Ili bi isijavala apsolutnim sjajem, sva velika i blistava, ili bi se posve zatvorila, zagrnula crninom, tonula u mulj svojih strahova i krivnje.
Ali upravo je taj mulj bio ono najbolje od nje. Sva njena glazba, svi tekstovi, sve što je ikad stvorila, došlo je od tamo. Trebala je samo posegnuti, zaroniti, i u njemu bi, činilo se bez imalo muke, pronašla dragulje koje bi kasnije prosipala pred publiku.”
Riječ urednika
Prije svega volio bih napraviti malu analogiju. Kada sam preuzeo na sebe da budem urednik ovog romana, nisam poznavao autoricu. Znao sam samo da joj je ovo prvenac. Samim tim očekivao sam da dobijem ono što se u današnje vrijeme u nas često dobiva kada se netko u ovim krajevima nazove piscem, odnosno, prvu ruku rukopisa, na kom trebaš dušu ispustiti da ga dovedeš u red. Međutim, predan mi je vrlo pedantno i odgovorno pripremljen tekst, baš kakav bi svaki urednik poželio.
Tijekom rada na djelu, Basioli je pokazala sva svojstva onog što bih nazvao ‘profesionalnim piscem’, to jest, potpuno odsustvo ega i pristranosti ka napisanom, vidnu želju da nauči i da se poboljša, i naravno na svaki moj zahtjev da se nešto dopiše odmah je znala kako. Vlatka je istinski pisac koji promišlja o svemu onom što napiše i uvijek je u stanju da svoju građevinu arhitektonski izmjeni. Vrlo sam zahvalan na činjenici što sam imao priliku da radim s jednim pravim književnim talentom. Bez obzira u koji je žanr smjestite, predodređena je da uspije, a tek je na polazištu karijere. Nadam se da će se moja predviđanja obistiniti, te da je ovo tek prvi korak kom prisustvujem u autoričinom književnom životu.
Što se same priče tiče glavna junakinja, Kristina će vam izgledati poznato. Možemo da se poistovjetimo s njom jer je isti mali grad, disfunkcionalna obitelj i želja, želja za nečim većim, boljim i veličanstvenim u krajnjem slučaju. Zato do polovine priče možemo razumjeti junakinju i njene postupke, ali od polovine… Daje nam razlog da je mrzimo, ali traži nam priliku da se ispovijedi, i nada se da ćemo ju je na kraju pripovijesti razumjeti i dati joj oprost. No, to je ipak na vama, reći ćete nam svoju presudu nakon što pročitate i posljednju stranicu. Biti sanjar je odgovornost, i junakinja ju je hrabro preuzela, plaćajući cijenu svime što ima. Baš ta dvojnost daje istinsku vrijednost ovom djelu, kako s književnog aspekta tako i s ljudskog. Kristina ne može biti ljudskiji lik, stvorena je da je volite ili mrzite. Pretpostavljam da ćete se zapitati zašto je djelo ovoliko obimno. Mogao sam da skratim ili sažmem roman, ali onda ne biste u potpunosti doživjeli Kristinin razvoj i rast. Dodirnut će vas na ovaj ili onaj način, podsjetiti na mlađe dane, greške i izbore.
Na vama je hoćete li joj i u kojoj mjeri dati šansu…
Ovo nije do sada neviđena priča, tisuću puta smo je već pročitali, ali jeste na Vlatkin način ispričana, i u tome se i ogleda autentičnost istinskih pripovjedača da ti ispričaju već viđeno na način da ne možeš ispustiti knjigu iz ruku.
Možda Kristinina i autoričina glazba nije ono što će promijeniti svijet, ali vas sigurno hoće. I to je neki početak…
Kristijan Šarac, urednik
Recenzija romana Majka Distorzija
Upoznajte Kristinu, djevojku koja se našla u situaciji tako dobro poznatoj mnogim mladim ženama u Hrvatskoj – nije postala što je bila odgojena – kućanica i majka, a što je još gore, “odmetnula” se od religijom zadojene sredine, patrijarhalne obitelji počinivši pravi zločin, postajući poznata glazbenica!
Ima u ovoj priči neke nenametljive mudrosti, naivne i dirljive dobrote, ali i neke drske i zavodljive melankolije juga. Mi ne znamo je li Idesa u Hrvatskoj, to može i ne mora biti Zadar, Split, Šibenik…
Narativni krajolik Vlatke Basioli u romanu “Majka distorzija” prava je poslastica za one čitatelje koji znaju uživati u sitnim, finim detaljima pripovjedne intime autorice koja odmah kroz prvo poglavlje daje do znanja koliko joj je i samoj stalo do umjetničkog izraza i energije koja se rađa iz kreativnog stvaranja u svijetu glazbe. Našu su junakinju za glazbu u mladosti vezali samo osjećaji, a ona joj se odužila tako što joj je pomogla izgraditi vlastiti identitet: I sva ta glazba koju je slušala, u njoj je počinjala stvarati novu. Miješala se u njenom biću, preplitala s dušom, umom, a onda izrodila nešto drugo, što nije mogla ni odsvirati ni otpjevati ni objasniti. Samo bi čula splet melodija i ritmova, boje tonova, pomiješane s raznim drugim zvukovima – buke, kakofonije, lupanja, cvileža, struganja.
Poseban naglasak Basioli daje i stihovima koje umeće u poglavlja, te dodatno obogaćuje taj glazbeni element kojima odiše cijeli roman.
Generacijska je to priča u kojoj će se moći prepoznati mnogi koji su još od djetinjstva osjećali da su nekako “drugačiji”, nježniji, slabiji, zainteresirani za sve ono što nije dio mainstreama, generacijska priča outsidera! Možemo ga iščitavati i kao biografiju glazbenice!
Basioli nas vodi kroz povratak svoje junakinje u djetinjstvo, u dane na potkrovlju obiteljske kuće koja se “širi” kako se njezini stanari plode i množe, a ponos se iskazuje samo prema muškim potomcima kojima je ponajbolje dati imena po apostolima.
Osjećaj usamljenosti prati je kroz odrastanje u sredini koja je sputava, koja joj brani da bude nešto više od samo obične, poslušne djevojčice kojoj je sasvim uobičajeno reći da bude tiho jer je normalno da te nekada dečki udare. Koliko je to blisko sadašnjem vremenu najbolje je potražiti paralelom u crnoj kronici na domaćim portalima.
Nakon četiri godine Kristina se vraća u grad Idesu, grad koji – kako tvrdi autorica – sažvače i ispljune čovjeka. Nije sama. Dovela je Adama, glazbenika podrijetlom Navajo Indijanca, što predstavlja dodatan obiteljski “skandal”: Nasilna djeca Kristinine obitelji postali su agresivni muškarci. To su ljudi koji omalovažavaju tuđe uspjehe jer tako lakše žive sa svojim neuspjesima. Basioli nas vodi kroz koloplet obiteljskih odnosa, čvrsto manevrirajući kormilom kojega vodi naša junakinja, koja je konačno došla do onog stanja kada je svjesna svojeg uspjeha i značaja jer se uspjela okrenuti i spoznati odakle je krenula i poručiti i sebi i nama kao čitateljima: velike se stvari moraju zaslužiti!
Zaista – u nekim trenucima čitanja romana će vam se činiti da ste u tim prostorima priče već bili, no vjerojatno još niste čitali nešto slično.
Stoga nemojte više čekati. Majka Distorzija je pred vama.
Iva Pejković, književnica
Odgovori