Prije početka pisanja svake (dobro – gotovo svake) priče, muči me isto pitanje: da li pisati priču iz prvog ili trećeg lica. Ova dvojba najviše se javlja kada pišem kratke priče. Obje forme imaju svoje odlične prednosti i tek pokoju manu. Upravo se zbog toga forma i bira s obzirom na to što želite istaknuti u svojoj priči. Ipak, na samom početku, dok pisanje još nije ni počelo, meni je teško odrediti što točno želim od priče.
Nemali mi se broj puta dogodio da bih napisala dvadesetak i više kartica priče i onda – odlučila promijeniti formu. “Ne sviđa mi se kako ovo zvuči iz prvog lica” rekla bih sebi i onda se dala u bjesomučno ispravljanje rečenica. Ovu radnju nikako ne preporučujem: nastojte izabrati formu prije nego krenete s pričom i držite je se unatoč svemu.
Ali kada izabrati prvo lice pripovijedanja, a kada treće?
Ovisi što želite od priče! Prvo lice je, naravno, subjektivnije i time će takvo pripovijedanje biti intimnije. Pripovjedač koji govori iz prvog lica može si dopustiti mnoštvo ispovijedi, iznošenja osobnih misli, emocija, stavova glavnog lika, a da bude mnogo uvjerljiviji nego kada bi to učinio pripovjedač iz trećeg lica.
Prvo lice najčešće nema uvida u cjelokupnu radnju, jer ovakav pripovjedač gotovo nikada nije sveznajući. Upravo je zato radnja pripovijedanja iz prvog lica najčešće tajnovitija nego kod objektivnog pripovjedača. U ovakvim pričama čitatelj se može puno lakše poistovjetiti s pripovjedačem (koji je često i glavni lik) jer pripovjedač/lik otkriva ključne elemente radnje istovremeno kada i čitatelj. Sve što je sakriveno čitatelju, sakriveno je i liku, a čitatelj je toga svjestan. Zato su i obrati kod ovakvih priča često mnogo intenzivnije predstavljeni (i doživljeni) nego obrati kod sveznajućeg pripovjedača.
Kod pripovijedanja u trećem licu, pripovjedač je često objektivan. Ako nije, čitatelju može jako smetati pripovjedačeva privrženost glavnom liku. Upravo zato što je objektivan, pripovjedač je često i sveznajući. Ovakav pripovjedač dominantan je nad glavnim likom, što i piscu daje određenu moć. Pisac se može postaviti mnogo više kritički prema liku ili radnji o kojoj govori. Radnju može sagledati iz više perspektiva, što znači da može mijenjati lika iz čije će perspektive sagledati radnju – što je kod pripovijedanja iz prvog lica skoro pa nemoguće (ali ne i posve nemoguće).
Zbog svega ovoga forma pripovijedanja iz trećeg lica puno je zahvalnija za duže prozne tekstove, jer dopušta ubacivanje više radnji i više glavnih likova. Također, kada pišete u trećem licu, s likovima možete raditi što želite – pa i ubiti ih, što nije slučaj kod pripovijedanja u prvom licu.
Upravo sam zbog “ubijanja” glavnog lika imala veliki problem kod biranja lica pripovijedanja u priči “Doba neplodnosti“. Priča je očito trebala biti pisana u prvom licu – govorila je radnju iz perspektive glavnog ženskog lika koji se našao u ulozi zatočenice; radnja je smještena u distopijsku, tehnološki devoluiranu budućnosti, pa sam iz ove forme mogla predstaviti taman dovoljno detalja koje bi definirale to netipično okruženje, bez da sam se previše opisivala. Uz to, priča ima jedan ključni element kod pripovijedanja – pisana je “krnjim” jezikom, pravopisno izmijenjenim jezikom kakvog sam smatrala da bi govorili ljudi iz budućnosti, ljudi bez edukacije koji, uz to, žive u plemenima. Dakle, prvo lice bilo je očiti izbor koji je funkcionirao na više razina. Tako je bilo sve dok nisam došla do kraja priče… jer sam na kraju htjela ubiti glavnog lika/pripovjedača.
To je bio problem. Ne mogu imati mrtvog pripovjedača, pogotovo zato što je priča pisana u prošlom vremenu, a ne u prezentu. Kako bih ispravila ovu grešku, pokušala sam priču “prepisati” u treće lice. Ali u trećem licu jednostavno nije imala onu potrebnu intimu koja je bila ključni faktor za stvaranje atmosfere koju sam htjela dobiti. Zato sam priču ostavila u prvom licu. I svejedno ubila sam lika-pripovjedača. Mislila sam – pa neka priča bude shvaćena kao posljednji trenuci života junakinje u kojima joj je cijeli život preletio pred očima.
Eto, ovo je bio najbolji primjeri koliko je važno izabrati pravo lice, znajući sve prednosti i mane oba. Razmislite što želite postići svojom pričom, pa na temelju toga izaberite način kojim ćete to ostvariti.
Odgovori