Opisivanje i dočaravanje – u čemu je razlika?

Opisivanje kod konstrukcije okoline, likova, pa i same radnje čini se kao nešto neizbježno. Naravno da je potrebno riječima dočarati ono što smo zamislili u glavi, ali trik je upravo u tome – da smo kao pisci sposobni nešto dočarati, a ne opisivati. Zašto je opisivanje loše? Prvo zato što je u većini slučajeva nepotrebno, a drugo, kad doista jest potrebno, blok opisa smorit će čitatelja i vrlo vjerojatno od njega neće ništa zapamtiti.

Zašto je detaljno opisivanje uglavnom nepotrebno?

Ono što primjećujem kod neiskusnih pisaca je da u većini slučajeva žele prenijeti izgled nečega apsolutno onakvim kakvim su ga sami zamislili. Ovo ima smisla isključivo ako će detalji tog izgleda biti ključni za radnju. U suprotnom – čitatelju nisu važni.

Na primjer, ako u priči imate lika koji je mlada žena i napišete – Anita je bila mlada žena – svatko će zamisliti svoju verziju mlade žene. Ako radnja ne traži drugačije, čitatelju je nepotrebno da ga bombardirate s detaljima – Anita je mlada žena ovalnog lica, dugog vrata, madeža na desnom obrazu, prćastog nosa… – vjerujte, čitatelj za to ne mari. Njemu će Anita u glavi ostati onakva kakvu ju je prvo zamislio čim je pročitao pridjev mlada.

Što kad je opis potreban?

Ako je opis ipak potreban – jer često zapravo i jest i priča bi bila suhoparna da baš sve ostavimo na mašti čitatelja – onda treba znati napraviti dobar opis. A ono što dobar opis nije je hrpa činjenica na jednom mjestu, koji bi čitatelj doslovno trebao naštrebati napamet.

Evo primjera lošeg opisa:

Mlada djevojka Anita brzo je koračala hodnikom, žureći na svečanost. Imala je dugu, plavu, kovrčavu kosu što joj je divlje padala na lice. Bila je obučena u svečanu, pripijenu haljinu, a na nogama je nosila visoke potpetice.

U gornjem tekstu iznesena je hrpa informacija o Aniti – obavijestila sam čitatelja kako izgleda i kamo ide i potrudila se stvoriti neku ideju o njoj. Unatoč tome, male su šanse da će čitatelj išta od toga zapamtiti. Ove informacije vrlo su slične tzv. info-dumpu, u kojem se iznosi hrpa informacija o nekome i izgleda kao nabrajanje natuknica. Tosu informacije koje bi se trebale otkriti kroz radnju, tako da način otkrivanja tih informacija bude zanimljiv – jer ako bude zanimljiv, onda će ih čitatelj i zapamtiti.

Koja je na kraju razlika između opisivanja i dočaravanja?

Dočarati ne znači ništa nego opisivati kroz radnju. Evo primjera kako se gornji opis Anite može bolje izvesti:

Anita je koračala hodnikom i zvuk njenih potpetica odbijao se od glatke zidove. Unatoč uskoj haljini, hodala je brzo, otpuhujući pramen kose što joj je svako malo padao u oči. Pomislila je da bi bilo dobro da je kosu podigla, možda u nekakvu svečanu punđu koja bi odgovarala ovoj prilici, ali voljela je svoje plave kovrče i puštala ih je da divlje padaju kad god bi se za to ukazala prilika. Bila je mlada, mogla si je to dopustiti.

Ovakav opis dao nam je sve informacije o Aniti kao i onaj prvi, ali uz to je učinio i još nekoliko vrlo važnih stvari: stvorio je atmosferu, liku kojeg opisujemo dao je karakter i – ono najvažnije – odaje stil pripovijedanja, pa je karakter dao i samom tekstu! Upravo je traženje načina na koji ćete nešto dočarati, traženje i vašeg vlastitog stila pripovijedanja.

I ne postoji jedan ispravan način kako to činiti – dočaravanje može biti jednostavno, sažeto, kruto, može biti i osebujno, slikovito, pitko i može biti sve između toga. Na vama je da pronađete pravi način. Ali ono što se svakako morate potruditi učiniti je ostaviti dojam na čitatelja. Jedino tako ćete postići da zapamti ono što mu želite reći.

Nekad se pravila o opisima moraju i kršiti!

Pravilo o dočaravanju ne mora se baš uvijek primjenjivati. Ako odgovara trenutku u tekstu i ima nekakvu ulogu u konstrukciji radnje ili atmosfere, obično opisivanje može i dobro doći. Evo primjera gdje je ono gotovo neizbježno:

Okrenuo se i u mnoštvu ljudi primijetio mršavog starca, duge bijele brade, obučenog u prnje i naslonjenog na glomazni drveni štap. Vrlo neobična prilika na ovakvom mjestu.

Ne postoji bolji način za opisati ovog starca osim jednostavnim i izravnim ispisivanjem epiteta. Prikazala sam lika brzo i efikasno, ulovila pažnju čitatelja i stvorila napetost.

Nemojte misliti da ste propali slučaj za pisanje ako vam u početku bude trebalo više vremena da nešto dobro dočarate. To je vještina koja se vježba i na kojoj i sama još uvijek radim (i koja me nekad izluđuje). Ipak, nemojte to ni izbjegavati, jer sposobnost dočaravanja bit će odraz kvalitete pisanja. Potrudite se informacije o izgledu okoline, likova, a pogotovo o njihovom karakteru, iznositi kroz priču. I također imajte na umu da je nekada manje – više. Čitatelj cijeni kad mu neke stvari ostavite na maštu.

Ne slažete se?
Imate nešto za dodati?
Komentirajte i raspravit ćemo! Možda i vi mene nečemu naučite.