Prvi koraci u stvaranju prvog književnog djela nikada nisu jednostavni. Koliko god imali dobru želju ili inspiraciju za pisanje, postoji niz pitanja na koja treba odgovoriti prije nego proces pisanja uopće započne. Jedno od ključnih pitanja je forma književnog djela, jer jednom kada odredimo formu, mnoga druge nedoumice bit će riješene, budući da forma književnog djela ne odgovara samo na pitanje koliko će dugo djelo biti, već i o koliko ćemo likova pisati, koliko će radnja biti komplicirana, koliko ćemo tema obraditi i slično.
Kratke književne forme do 15 kartica teksta, u koje spadaju crtice (minijature) i kratke priče, zahtijevaju jednu temu, koju bismo trebali zaokružiti u kratkom tekstu. Takve forme imat će i malo likova, najčešće jednog glavnog i eventualno još kojeg sporednog, dok ideja takve priče mora biti jasna, a nosit će je cijelo djelo, ne samo obrati ili vrhunac priče. Priča u ovako kratkoj formi ne bi smjela biti uzurpirana nikakvim dodatnim pod-pričama, osim ako i one ne služe izražavanju ideje glavne priče.
Koliko god se činilo da su kratke forme najbolji izbor za pisca početnika, jer zbog svoje kratkoće ne zahtijevaju dugotrajan, kontinuirani proces pisanja, one upravo zbog te kratkoće mogu biti i preveliki izazov za nekoga tko tek usavršava vještinu pisanja.
Kratke književne forme zahtijevaju jasnoću izraza u iskazivanju tematike. Radnja gotovo uvijek počinje in medias res, pa se i okolnosti te radnje moraju moći objasniti u kratkim crtama. Ideja mora biti jasno iznesena, jer priča nikako neće podnijeti raskošan stil izražavanja, nikakve pretjerane opise, pojašnjavanja niti uvođenja sporednih radnji. Kratke književne forme traže jasnoću, energičnost i fokusiranost na jednu temu, jednu ideju i tek pokoji lik.
U dugim književnim formama, onima koji prelaze 50 kartica, kao što je slučaj kod novela i romana, možete si slobodno dopustiti višestruka odstupanje od glavne teme. Možete ići u duge opise, ako se to slaže s vašim stilom i idejom, možete uvoditi brojne likova koliko hoćete, ali i dalje morate paziti da vam na kraju priče, sve teme budu zaokružene, svi likovi do kraja okarakterizirani, a njihovi postupci opravdani. Ukratko, sva pitanja moraju dobiti svoje odgovore. Ali, iako imate prostora za sve to, pitanje je koliko vješto možete pratiti ideju kroz sve te ispisane stranice.
Pisanje kratkih književnih formi je poput sprinta. Ali i za taj sprint morate biti dobro istrenirani. Morate se jasno usmjeriti prema cilju i do njega doći što brže, a da se pritom ne zapletete, zapnete i ne padnete. Pisanje romana je poput maratona. Zahtjeva nešto veću predanost, ali vam dopušta da bolje promotrite okolinu, sudionike i samu akciju. Ipak, pitanje je hoćete li kao početnik imati dovoljno energije, snage i elana za tako dugu trku.
Imajući na umu nedostatke prekratkih i predugih književnih formi, početniku bi možda bilo najbolje odlučiti se za zlatnu sredinu i svoju književnu karijeru započeti s pričom od 20-30 kartica. Takva priča će vam pružiti dovoljno prostora da se poigrate i s radnjom i s likovima, ali vam neće dopustiti da pri tome previše švrljate i izgubite se na putu prema završetku.
Ova forma je idealna i za pronaći vlastiti stil izražavanja. Ako se pokažete uspješnima i odvagnete da vam priča doista liči na nešto, ovako dugu formu najlakše ćete proslijediti dalje na čitanje. Vašem objektivnom čitatelju bit će jednostavnije i komentirati tekst koji nije previše dugačak, ali ni prekratak. Ako ste hrabriji, ovako dugu priču možete poslati i na književni natječaj ili probati je objaviti u nekom časopisu, što će također biti potvrda kvalitete vašeg teksta.
S druge strane, ako s pričom niste zadovoljni, uvijek je možete odbaciti, bez grižnje savjesti da ste na nju protratili previše vremena. Ali prije nego to učinite, provjerite koje su njene slabosti, pa ih ispravite u sljedećem pokušaju.
S vremenom svakako iskušajte i kraće književne forme, a kada vam na pamet padne baš odlična ideja za neki dugi tekst, pa čak i za roman, polako ali ustrajno dajte se i u taj maraton!
Odgovori