Pisanje je vještina koja se, poput svake druge, mora najprije naučiti, a onda usavršavati, što je proces koji zapravo nikada ne prestaje. Usavršavajući se u pisanju, uvijek smo u potrazi za savjetima onih pametnijih, iskusnijih i vještijih, bez obzira da li smo pisci početnici, amateri ili profesionalci. Savjeti drugih pomažu nam najprije u savladavanju osnovnih pravila pisanja, a onda i u brušenju vlastitog stila. Savjeta ima raznih, ali među svima njima jedan se ističe i ponavlja, a on je – čitati, čitati i onda još čitati!
Istina je, ako želite biti dobar pisac, morate najprije puno čitati, puno pisati i onda opet puno čitati. To je zlatno pravilo. Ali zašto? Zašto je kod pisanja najvažnije upravo čitanje?
Evo nekoliko odgovora.
Čitanjem širimo svoj vokabular
Čitajući razne knjige susrećemo se sa širokim spektrom riječi. U raznim knjigama nailazimo na riječi i izraze koje nikada ne bismo čuli ili upotrijebili u stvarnom životu. U, primjerice, povijesnim, znanstvenofantastičnim ili stručnim knjigama, susrest ćemo se ne samo s nesvakidašnjim riječima, već i sa zgodnim frazama. Upoznat ćemo riječi koje su izgubile svoju funkciju, jer se više ne upotrebljavaju, već susrećemo i neke nove riječi, ali i riječi koje još nisu ni ušle u svakodnevnu upotrebu, jer označavaju stvari koje nisu izumljene ili popularizirane. Čitajući knjige ulazimo u svijet učenih, rječitih ljudi, a njihov način govora uvelike se razlikuje od svakodnevnog govora.
Budući da leksik stalno raste i mijenja se, nemoguće je u svakodnevici se susresti sa svim njegovim oblicima. Zato su tu knjige. One nam nude raznovrsne izričaje koje ćemo nakon nekog vremena i sami (bar djelomično) usvojiti te tako proširiti naš vokabular.
Čitanjem učimo pravopisna i gramatička pravila
Iako smo svi u školi učili pravopis i gramatiku, rijetko tko će se sjetiti nikakvih naštrebanih pravila i formula dok bude pisao. Gramatičko i pravopisno znanje ne usvajamo štrebanjem, nego praksom. Takvu praksu dobivamo svakodnevnim govorom, pismenom komunikacijom i naravno, čitanjem.
Čitanje nam daje pravopisno i gramatičko iskustvo koje opetovanim ponavljanjem pamtimo, a onda i sami upotrebljavamo u govoru ili pismu. Problem je što se u svakodnevnoj, međusobnoj komunikaciji ni približno ne koristimo svim ispravnim pravopisnim i gramatičkim oblicima govora, određenim standardom.
Svakodnevni govor podložan je svakojakim promjenama i raznim utjecajima bilo iz drugih jezika ili pomodarstva. Jezik je živi organizam i mijenja se u vrlo kratkom roku. Zato i imamo pravilima određen standardni, književni jezik, koji ta pravila zadržava na barem neko duže vrijeme, a pronalazimo ga upravo u knjigama.
Čitanjem učimo književne stilove
Čitajući razne književnike i raznovrsna djela, upoznajemo se s raznim književnim stilovima. Naići ćemo na pisce koji koriste duge, opširne rečenice, kičaste opise i dugotrajne monologe, ali i one koji vole kratke rečenice, jednostavne izraze, sterilna objašnjenja. Na nama je da profiltriramo koji nam stil najviše odgovara za vlastito izražavanje; što će najbolje odgovarati za prenošenje naših vlastitih ideja, te što ćemo preuzeti od kojeg stila kako bismo najbolje izgradili vlastiti.
Čitajući učimo razliku između dobre i loše književnosti
Kako bismo znali što je loša književnost, moramo naučiti što je dobra. I obrnuto. Čitajući, ljudi se susreću sa svakojakim djelima. Neka od njih su dobro napisana, a neka loše. Neke knjige nam se subjektivno više sviđaju, a neka ne. Ali neovisno o tome da li nam se sviđa neka tema, ideja ili stil knjige, trebali bismo znati razlikovati dobro napisano djelo od lošeg. To nam također donosi čitalačko iskustvo.
Jednom kada postanemo sposobni objektivno presuditi koja su književna djela dobra, a koja loša, moći ćemo se bolje kritički osvrnuti i na vlastita djela. Prepoznat ćemo mane u vlastitim tekstovima, ali i biti svjesni njihove jake strane te tako znati što treba mijenjati, a čega se držati.
Čitanjem širimo svoju perspektivu
Čitanjem ulazimo u nove, nama manje poznate svjetove. U njima poznajemo nesvakidašnje likove te sudjelujemo u situacijama koje bismo sami teško mogli zamisliti. Čitanje nam daje subjektivno iskustvo situacije koje nismo osobno proživjeli, ali smo je itekako dobro doživjeli. Upravo se tako širi naša perspektiva svijeta.
Čitanjem učimo univerzalne istine o čovjeku, svijetu i životu. Nakon pročitane knjige više nismo isti. Barem smo malo pametniji, malo mudriji i otvorenijeg uma. Nakon dovoljno pročitanih knjiga gledamo svijet novim očima i postajemo spremni da damo i vlastito mišljenje o njemu. To vlastito mišljenje bit će naše djelo, naša knjiga koja će možda nekom trećem otvoriti oči.
Čitanje nam daje nove ideje
Čitanjem se susrećemo s idejama raznih ljudi koji su živjeli nama posve nepoznatim i ponekad čak nepojmljivim životima. Te ideje potaknut će nas na razmišljanje i, ako su dobre, inspirirati nas za neke vlastite.
Knjige nas navode na razmišljanje. Nakon dobre knjige promišljat ćemo o svijetu kako dosad nismo, a to će stvoriti i neke nove ideje; neka nova pitanja koja ćemo htjeti iznijeti u svijet. Nebitno je radi li se o fikciji, realnosti, filozofiji ili znanstvenim idejama, jedna ideja uvijek rađa drugu, a knjige su ti vatreni plamičci koji će zapaliti fitilj i upaliti neku posve neočekivanu ideju u nama.
Čitanje nam daje općenito iskustvo
Sve dosad nabrojano što nam čitanje daje, možemo nazvati jednim imenom – iskustvo. Čitanjem dobivamo iskustvo neviđenih svjetova, likova i neočekivanih ideja, ali i iskustvo književnih pravila te bogatog leksika. Čitanjem smo rijetko samo objektivni promatrači radnje, jer ona uvijek utječe na nas, emotivno nas angažira i oblikuje.
Čitanje nas mijenja, čini nas mudrijima, svjesnijima svijeta oko nas, ali i svjesnijima samih sebe. Iskustvo koje dobivamo čitanjem najjednostavniji je način učenja. Možemo doživjeti nevjerojatne stvari u posve sigurnim uvjetima, jer pustolovina se događa dok smo umotani u dekicu na kauču, ali nas njena pouka čini jednako pametnijima kao da smo je zaista doživjeli. Iskustvo koje dobijemo čitanjem čini nas i boljim piscima, jer kako pisati ako ne znamo ništa? A život je previše skučen da bi bio jedini izvor znanja.
Odgovori